Mazatorska utrka na 24/12/6h - one man edition - 23/05/2020

Autor članka: Trčanje.hr 

Od subote 23. pa sve do jutra u nedjelju 24.5. trajala je jedna neobična ultra. Utrka na 24 sata, u organizaciji Ultramaraton kluba Mazator trčala se na atletskoj stazi u najvećem brodu u Hrvatskoj, onom Slavonskom.

 

Izdanje je bilo posebno po tome što je na njemu sudjelovao samo jedan trkač. Radi se o mladom i perspektivnom ultramaratoncu Marku Bićaniću koji iza sebe već ima respektabilnu arhivu ultra utrka. Iako je Marko bio jedini službeni trkač na ovoj utrci s vremenom, bilo tko se mogao pridružiti i istrčati 24 sata u vlastitom aranžmanu. Tako se dogodilo da je, gotovo u posljednji tren, u Slatini utrku započeo i Goran Draksler.

Organizacija iz Slavonskog Broda sastojala se od 5 ljudi koji dolaze iz Ultramaraton kluba Mazator i koji su se izmjenjivali punih 24 sata te mjerili i pazili da Marko ima sve što mu je potrebno da završi ovu tešku utrku. Tko god je trčao 100+ kilometara dužine dobro zna kroz što sve prolazi tijelo trkača. Dovoljno je reći kako je Marko u prvih 5 sati utrke izgubio čak 2 kilograma. Nakon 10 sati i 100 istrčanih kilometara sve je bilo uredu no nitko nije mogao ni pretpostaviti što će se dogoditi idućih 12 sati.

Marko Bićanić i Goran Draksler

„Bilo je prvih 12 sati odlično i završio sam malo više od 100 km no onda nakon toga sve je nekako krenulo nizbrdo. Počeli su želučani problemi i nisam više mogao ništa jesti i piti što znači da sam drastično gubio snagu. Zbog toga me ulovila i kriza za snom te sam jednostavno morao usporiti i uzimati pauze za spavanje. „ – rekao nam je Marko Bićanić netom nakon završene utrke.

Problemi s probavom pratili su ga cijelim putem i to je stvaralo najveće probleme. Spavanje je podijelio u 3 navrata na ukupno 3 sata ali ni to nije bilo dovoljno.

I ovakvi prizori sastavni su dio ultramaratona

“Teško je boriti se sa snom, ja to najbolje znam kao ultramaratonac. Isto tako ne možeš nikada znati hoće li ti jedan griz biti previše i hoćeš li izdržati do kraja. Marko iza sebe ima najbolju trkačku godinu ali na još puno faktora treba paziti.” – rekao nam je organizator utrke i predsjednik Ultramaraton kluba Mazator, Tomislav Marinović i sam iskusni ultramaratonac

“Event je bio jako uspješan i vjerujem čvrsto kako ima budućnost i nastavak. Drago mi je da smo ga ipak uspjeli realizirati usprkos svim zabranama i da smo opet prvi u Hrvatskoj organizirali jednu ovakvu tešku utrku. Utječemo aktivno na razvoj ultra scene u Hrvatskoj i na taj način pokušavamo približiti ultramaraton rekreativcima. Zapravo svatko od nas ima svoj ultramaraton. Nekima je to trenutno 5 km nekima 42, a nekima je to 24 sata trčanja u komadu. Rijetki su trkači koji mogu trčati utrke poput ove ali su baš zato posebni i treba ih se dodatno istaknuti.” – poručuje Marinović.

Foto: Ultramaraton klub Mazator

“Zadovoljan sam što sam uspio završiti utrku na 24 sata ali nisam zadovoljan rezultatom. Sada kada razmišljam ne bih ništa posebno promijenio ali bi se prije utrke više naspavao. Ne znam zašto su i kako i zbog čega došli problemi sa želucem i to tek trebam istražiti. Moram priznati da mi je potpora onih koji su bili na stazi bila od presudne važnosti. Posebno kada je u 3 sata ujutro uz mene došao trčati kolega ultramaratonac Krešimir Šimić.” – govori nam Marko.

Na pitanje o tome hoće li ponoviti ovakvu utrku odgovara:

„Puno sam razmišljao za vrijeme utrke i moram prihvatiti činjenicu da moje tijelo još nije potpuno spremno na 24 sata trčanja uz rezultata kakav želim i očekujem. Realan sam i prihvaćam da mi je potrebno još priprema za ovakav poduhvat. Hvala svima na podršci ali sad samo želim pojesti ćevape i odspavati. Nakon toga ću razmišljati na koju ultru idem dalje.”